Najmanje cenimo ono što najviše imamo. Dobro je da svaki čovek bar nakratko izgubi sve ono na šta ne obraća dovoljno pažnje, tek da to počne ceniti. Ovome me život naučio tek sada kada sam se iz voljenog grada na jugu rodne zemlje, otisnuo severno izvan njenih granica na željene studije. Promenivši perspektivu osvestio sam sopstvenu ljubav prema Nišu, ne znajući pre, da je ona zapravo ovolika kolika jeste. Stoga ću svoju pismenu zahvalnicu mom dragom Pozorištu lutaka iz Niša nasloviti sa Ponosan na svoj grad! Ili ,,Ko na brdo ak' i malo stoji, Više vidi no onaj pod brdom!"