- More mašte, scenario, režija i improvizovane lutke – Bonjo Lungov (Sofija, Bugarska); rekvizita, izbor i obrada muzike, koreografija, priprema scenskog materijala, lutke - Konstantin Karakostov (Sofija, Bugarska);- Pozorište lutaka, Niš: premijera; 5. septembar 2016.
Opredelјujući se da u naslovu prikaza predstave More mašte, premijerno izvedene u Pozorištu lutaka u Nišu, upotrebim reči – spektakularna i emotivna, imao sam u vidu sve ono što se za nepun izvođački sat zbilo, dogodilo i videlo na sceni niških lutkara. Priču o životu, toj neprekidnoj borbi između realnosti i fantazije, započetu prvih godina detinjstva, kada je maštom sve moguće ostvariti i doživeti, ali i kasnije, prepuštajući se opet moru mašte i lepe snove sa jave pretvoriti u stvarnost, otkrivajući pri tom svu lepotu živlјenja, istaknuti bugarski reditelј i pedagog Bonjo Lungov, ispričao je na spektakularan način sa improvizovanim lutkama, njegovim osvedočenim lutkarskim sistemom i izrazom.
Taj izrazito bogat sistem, kreiran na principu improvizacije, korišćenjem poznatih, ali i neuobičajenih materijala i kreiranjem lutaka na samoj sceni, pred očima gledalaca, pruža i izaziva snažne emocije. U niškoj predstavi emocije su prenete sa scene u gledalište preko impresivnih improvizovanih lutaka: psa, slona, irvasa, kamile, magarca, noja, ribe, zeca, pelikana, leptira, broda, mora, vatre, sunca... Na jednom mestu impresivno prikazivanje životinja, lјudi i njihovog okruženja.
Glumci - animatori (Davorin Dinić, Mirjana Đorđević, Mladen Milojković, Tatjana Milenković, Srđan Milјković, Stefan Mladenović, Aleksandra Pavlović, Bilјana Radenković, Nataša Ristić i Marija Cvetković), svojim telima i raznovrsnim scenskim elementima, za koje se sa istančanim ukusom opredelio bugarski teatrolog dr Konstantin Karakostov (i sam reditelј i glumac - animator), su razgalili publiku. Brzim promenama i transformacijama likova, (sjajna kolektivna igra i animacija glumaca), glumci su predstavi dali veliki zamajac i sve je teklo u pravom ritmu i tempu. Kad smo već kod publike (reč je o izvođenju 9. oktobra 2016) treba naglasiti da je decu i njihove roditelјe predstava odmah „ščepala“ i da je svaka scenska promena izazivala lepe (glasne) komentare praćene pravovremenim aplauzima. Niški mališani su pokazali da dobro znaju i razumeju šta je lep lutkarski doživlјaj, iako na sceni nije izgovorena ni jedna reč (osim naratora na početku i pri kraju priče o životu iskazanoj kroz tri scenske celine: Ljubav, Snovi, Rat. To je, uostalom i poziv njihovim drugarima da More mašte neizostavno pogledaju!
Postavkom More mašte, Bonjo Lungov (u ovoj predstavi scenarista, reditelј i tvorac improvizovanih lutaka) još jednom je potvrdio i pokazao da je ne majstor, već velemajstor u radu sa improvizovanim lutkama, izrazom i sistemom kojim je zaokuplјen još iz studentskih dana, a nastavlјa i danas kao profesor, rukovodilac Katedre za glumu, režiju i scenografiju lutkarstva na prestižnoj sofijskoj akademiji NATFIZ. Lungov je niškom postavkom More mašte pokazao svu nepresušnost, metaforičnost, brzinu i neočekivane promene u karakteru određenih junaka putem transformacija koje sa sobom nose i donose improvizovane lutke. Sve je do tančina osmišlјeno u reditelјskoj laboratoriji, a zdušno i sinhronizovano glumački izvedeno na sceni. Glumci – animatori, uz pohvale već izrečene za njihov kolektini nastup, zaslužuju i priznanja za fizičku pripremlјenost i mentalnu spremnost da izuzetno zahtevne i teške zadatke, pred koje ih je stavio reditelј, veoma uspešno ostvare. Radost njihove igre odmah je osetila i publika. More mašte, onako kako je sa dr Konstantinom Karakostovim, i ostalim saradnicima, izmaštao profesor Bonjo Lungov, jeste još jedna njegova velika i značajna karika u prebogatom reditelјko-lutkarskom opusu.
Za prelepu vizuelnost, visoku estetiku, sjajnu koreografiju, za kreaciju improvizovanih lutaka, njihov razigrani i raspevani scenski život i te kako je zaslužan još jedan lutkarski umetnik sa sofijskog NATFIZ-a. Reč je o dr Konstantinu Karakostovu. Lungov i Karakostov su izvanredan umetnički tandem koji sa improvizovanim lutkama mogu da učine i ono što najmaštovitiji lјudi na svetu mogu da izmaštaju. Nјihova maštovitost i lepa kolektivna igra niških lutkara, izrodili su spektakularnu i emotivnu predstavu.
Muzička matrica, možda je bolјe reći podloga sa korišćenjem klasične i folklorne muzike (Karakostov je, ako se ne varamo, doktorirao na temu o bugarskom folkloru u pozorištu, odnosno lutkarstvu), doprinela je još snažnijem i empresivnijem utisku. Muzika dvojice poznatih svetskih kompozitora: Grka Vangelisa (1943) i Francuza Žan Mišel Žara (1948), bila je prekrasna inspiracija za igru glumaca i za emotivni naboj u gledalištu. Završnu scenu pratili su akordi kompozicije Niška Banja, kojom je ova spektakularna i emotivna predstava još više dobila na svojoj upečatlјivosti i dinamici!
Slobodan Krstić
.jpg)