Koliko Vam znači to što je baš Vaša predstava bila prikazana prilikom proslave jubileja Pozorišta lutaka?
- Velika je čast biti deo jubileja i jako mi je drago. Celoj ekipi je baš značilo da ovom premijerom bude obeležen jubilej. Naravno, nadam se da će se naša saradnja nastaviti i da ćemo možda i sledeći obeležiti zajedno.
Da li ste zadovoljni reakcijom publike na predstavu?
- Zadovoljna sam. Publika različitih uzrasta lepo reaguje, od najmlađih pa i do najstarijih. I jedni i drugi mogu pronaći određene stvari koje im se dopadaju. To je bilo upravo ono što sam želela.
Kako ste pronašli inspiraciju za ovu predstavu?
- Inspiracija dolazi, sa jedne strane, od iskustva kao roditelja. Često sam prisustvovala situacijama gde deca vrlo dramatično vide i shvataju stvari i bivaju ljubomorni. Dešava se kod dece svih uzrasta.
Sa druge strane, sama ta bajka koja je ovako dosta jednostavna i nema puno sadržaja. Zahtevala je da se nešto doda, pa sam ja ugrabila priliku da te dve stvari spojim i deluje mi kao uspeh.
Šta možete da poručite povodom jubileja?
- Upravo ono što sam rekla malopre, još puno uspešnih sezona i premijera, zato što smatram da je ovo pozorište dragoceno.
Ovde se neguje jedna vrsta umetnosti na vrlo specifičan način. Zaista nikada do sada nisam radila sa boljom ekipom od ove. Nadam se da će se saradnja ponoviti.
Koliko je teže raditi lutkarske u odnosu na dramske predstave?
- Dosta teže. Mene lično zanima lutkarstvo i čini mi se da postoji neiskorišćen prostor. Lutka je na neki način prevaziđena kao izražajno sredstvo jer današnja deca nisu navikla na to. Mislim da zbog toga lutka treba da im se približi na malo drugačiji način – način koji će biti razumljiv današnjoj deci koja odrastaju u dobu digitalne tehnologije. Zbog toga je pozorište postalo malo zapostavljeno.
Na koji način biste rešili taj problem i približili pozorište mališanima?
- Neophodno je, pre svega, da deca u osnovnim školama i vrtićima redovno posećuju predstave ili pak da predstave dolaze kod njih. Najbitnije je da se pažljivo bira repertoar, a ne samo pro forme, kako bi se istakao zanimljiv i kvalitetan sadržaj. To na prvi pogled nije jednostavno, iziskuje dosta truda i strpljenja, kao i žrtvovanja ličnih afiniteta, kako bi se došlo do onoga što zaista može da komunicira sa današnjom dečijom publikom.
Ana Stojanović
Isidora Ćirić
Studentkinje II godine Filozofskog fakulteta
Departman za komunikologiju i novinarstvo