Članak objavljen u Narodnim novinama, 8.12.1951. godine, str.8

 

Istorija lutkarstva u Nišu počinje 1951, kada je izvođenjem komada "Drug za druga" Božane Begović, u režiji Vere Amar, počeo rad Marionetske sekcije Pionirskog doma "Stanko Paunović".

Posle sedam godina amaterskog rada, 28 premijernih predstava i stotine repriza, 23. juna 1958, doneta je odluke o prerastanju u profesionalnu ustanovu – Dečje pozorište, sa lutkarskom i živom scenom, kojim je rukovodio Jordan Paunović, nastavnik muzičkog vaspitanja. U prostorijama Doma omladine "Josip Kolumbo" izvedene su prve profesionalne predstave sa glumcima – profesionalcima: "Zlatni petlić", Marije Kulundžić u režiji Ivana Šnauca prva je profesionalna marionetska predstava izvedena u Nišu, dok je prva premijera na takozvanoj živoj sceni bila "Čipolinove avanture" Đanija Radrija, u režiji Dušana Rodića.

Zečija škola

Dečje pozorište 1962. godine prerasta u Pozorište lutaka i iste godine sa predstavom "So vrednija od zlata" Bedriha Svatona, u režiji Jordana Paunovića, nastupa na prvim Susretima profesionalnih pozorišta lutaka Srbije. Dve godine kasnije, domaćin je srpskim lutkarima u Nišu, u novim prostorijama u centru grada. Prvi put je pozorište dobilo sopstvenu salu sa 150 sedišta, pozornicom, dobrim svetlosnim uređajima, malom rotacijom. Relativno zadovoljavajući uslovi, ali samo na početku novog perioda rada. Na repertoaru veoma dobri komadi poput "Malog dimničara", "Velikog čarobnjaka", "Gulivera u zemlji patuljaka", "Ginjola u nevolji", "Ćire III", "Generalske opere", "Loptice skočice", "Kapetana Džona Piplfoksa", "Peće i vuka", "Karnevala životinja", "Krilate krave", "Doživljaja mačka Toše", "Zečije škole", "Babaroge", "Priče o tik-taku"... To je period izlaska i na inostrane scene, prvih nagrada, priznanja sa susreta i festivala. Baveći se pretežno marionetama, glumački ansambl je dostigao zavidnu veštinu animacije i izraza prilagođenog zahtevima lutkarske umetnosti i afinitetima dečje publike.

 

Preseljenjem u namensku zgradu, u kojoj se Pozorište lutaka nalazi i danas, na Dan oslobođenja Niša, 14. oktobra 1977. godine, stvoreni su vrhunski uslovi za rad. Svi oblici umetničkog izražavanja dolaze do još viših dometa. Predstave dobijaju u punoći, maštovitosti i originalnosti. Primenjuju se različite lutkarske tehnike: marioneta, ginjol, crni teatar, teatar senki... Spremaju se i kombinovane predstave sa živim glumcima na sceni, pa i kompletne žive predstave kao vid delatnosti kojim se žele pridobiti stariji uzrasti dečje publike. Sve te, nimalo lake zadatke ostvaruje vrlo dobra glumačko-animatorska ekipa. Vremenom ustaljeni glumački ansambl nije više dovoljan sam sebi. Osamdesetih godina XX veka dolaze novi, mladi umetnici. Na sceni nastaje spoj iskustva i mladosti. Rezultat – nezaboravne predstave: "Bela bajka", "Labudovo jezero", "Tri praseta", "Mala Nušićijada", "Meda Rim-Čim-Či", "Mudri Ciga", "U laži su kratke noge", "Braća Grim", "Vini Pu", "Cirkus", "Čarobni klavir", "Patkica Žutkica", "Kir Janja", "Đilja Petre", " Lepotica i zver", "Plava ptica", "Olovka piše srcem", "Lutkarska Biblija", "Ždralovo perje", "Betmen i lutkar", "Tri praseta" (opet), "Velimir i Bosiljka"... 

Gostovanja u zemlji i inostranstvu, nastupi na festivalima, nagrade, priznanja, od esnafskih do društvenih. Pozorište lutaka početkom 2007. godine dobija i nagradu "11. januar", za sveukupni rad u prethodnoj 2006. godini, najviše priznanje grada Niša, koje se dodeljuje za izuzetna dostignuća koja čine doprinos afirmaciji grada u privredi, društvenim delatnostima i drugim oblastima. U međuvremenu, prvih godina XXI veka, pristiže nova, darovita generacija školovanih lutkara. Njih šestoro akademska zvanja steklo je na sofijskom NATFIS-u, Nacionalnoj akademiji za filmsku i pozorišnu umetnost. Slede predstave "Lepotica i zver", "Čarobnjak iz Oza", "Senke u noći", "Ružno pače", "Car žabac", "Carev zatočnik", "Sveti Sava", "Mocart", "Biberče", "Mala princeza", "Mogli", "Mali princ", "Radoznalo slonče", "Kneževi snovi", "Slike sa izložbe"... Desetak godina kasnije, Pozorištu se, kao honorarni saradnici, pridružuju mladi glumci, školovani na glumačkim akdemijama u Srbiji i Bugarskoj koji, očekivano, ulivaju novu energiju ansamblu.

Bela bajka 1978

I kako kaže Nikolina Georgieva, profesorka i rediteljka iz Bugarske „svaka nova generacija talentovanih, profesionalno pripremljenih mladih ljudi, svojom upečatljivom izražajnošću dokazuje da na mestima starih majstora stoji dostojna zamena – garant uspešne budućnosti niškog Pozorišta lutaka. Generacije se menjaju, ali Pozorište lutaka ostaje!“

                                                Iz knjige „Čarobnjaci iz Niša“ Slobodana Krstića

 

Otvaranje nove zgrade Pozorišta lutaka Niš, 1974. godine