Članak objavljen u Narodnim novinama, 8.12.1951. godine, str.8
Istorija lutkarstva u Nišu počinje 1951, kada je izvođenjem komada "Drug za druga" Božane Begović, u režiji Vere Amar, počeo rad Marionetske sekcije Pionirskog doma "Stanko Paunović".
Posle sedam godina amaterskog rada, 28 premijernih predstava i stotine repriza, 23. juna 1958, doneta je odluke o prerastanju u profesionalnu ustanovu – Dečje pozorište, sa lutkarskom i živom scenom, kojim je rukovodio Jordan Paunović, nastavnik muzičkog vaspitanja. U prostorijama Doma omladine "Josip Kolumbo" izvedene su prve profesionalne predstave sa glumcima – profesionalcima: "Zlatni petlić", Marije Kulundžić u režiji Ivana Šnauca prva je profesionalna marionetska predstava izvedena u Nišu, dok je prva premijera na takozvanoj živoj sceni bila "Čipolinove avanture" Đanija Radrija, u režiji Dušana Rodića.
Preseljenjem u namensku zgradu, u kojoj se Pozorište lutaka nalazi i danas, na Dan oslobođenja Niša, 14. oktobra 1977. godine, stvoreni su vrhunski uslovi za rad. Svi oblici umetničkog izražavanja dolaze do još viših dometa. Predstave dobijaju u punoći, maštovitosti i originalnosti. Primenjuju se različite lutkarske tehnike: marioneta, ginjol, crni teatar, teatar senki... Spremaju se i kombinovane predstave sa živim glumcima na sceni, pa i kompletne žive predstave kao vid delatnosti kojim se žele pridobiti stariji uzrasti dečje publike. Sve te, nimalo lake zadatke ostvaruje vrlo dobra glumačko-animatorska ekipa. Vremenom ustaljeni glumački ansambl nije više dovoljan sam sebi. Osamdesetih godina XX veka dolaze novi, mladi umetnici. Na sceni nastaje spoj iskustva i mladosti. Rezultat – nezaboravne predstave: "Bela bajka", "Labudovo jezero", "Tri praseta", "Mala Nušićijada", "Meda Rim-Čim-Či", "Mudri Ciga", "U laži su kratke noge", "Braća Grim", "Vini Pu", "Cirkus", "Čarobni klavir", "Patkica Žutkica", "Kir Janja", "Đilja Petre", " Lepotica i zver", "Plava ptica", "Olovka piše srcem", "Lutkarska Biblija", "Ždralovo perje", "Betmen i lutkar", "Tri praseta" (opet), "Velimir i Bosiljka"...
I kako kaže Nikolina Georgieva, profesorka i rediteljka iz Bugarske „svaka nova generacija talentovanih, profesionalno pripremljenih mladih ljudi, svojom upečatljivom izražajnošću dokazuje da na mestima starih majstora stoji dostojna zamena – garant uspešne budućnosti niškog Pozorišta lutaka. Generacije se menjaju, ali Pozorište lutaka ostaje!“
Iz knjige „Čarobnjaci iz Niša“ Slobodana Krstića
Otvaranje nove zgrade Pozorišta lutaka Niš, 1974. godine